Pristup energiji je osnovno pravo, ljudima je na dnevnoj osnovi potrebna energija za različite potrebe. Stoga je potrebno razumjeti da su proizvodnja i distribucija, a ne samo potrošnja, građanska odgovornost, i građani i lokalne zajednice se moraju jasno suočiti sa tim.

Zadruge spadaju u najstarije i najtrajnije organizacije. Uglavnom su bile vezane za patrijarhalni život na selu. Vremenski posmatrano, u BiH zadrugarstvo egzistira preko stotinu godina. Prva zadruga u BiH formirana je 16. oktobra 1904. godine, u selu Tolisa kod Orašja, a zvala se Seljačka zadruga SOJ (sa ograničenim jemstvom). Prve zadruge u BiH nastale su u seoskim sredinama i mada su bile tvorevine seljaka, ipak su imale isključivo kreditni karakter, te su svoj uzor nalazile u kreditnom zadrugarstvu Njemačke. Nakon pojave kreditnih zadruga, 1909. godine osnovana je i prva zemljoradnička proizvođačka zadruga čiji su osnivači bili talijanski kolonisti u selu Mahovljani kod Banja Luke, čiji je naziv bio “Zadruga proizvođača vina u Mahovljanima”. Zadrugarstvo je u tom periodu u BiH svoj razvoj temeljilo uglavnom na selu i poljoprivredi. Paralelno sa osnivanjem zemljoradničkih zadruga osnivane su i zanatsko-kreditne

i nabavljačko-potrošačke zadruge, a kasnije i proizvođačko-prerađivačke zadruge. Vremenom su se razvila tri (3) osnovna tipa zadruga, i to:

  1. specijalizirana poljoprivredna zadruga;
  2. opća poljoprivredna zadruga; i
  3. seljačka radna zadruga.

Zadruga je jača što ima više članova i stoga treba poticati brojnost članova u zadruzi, a što će zasigurno pozitivno uticati i na njen kvalitet. Zadruga je demokratsko društvo čiji rad nadziru njezini članovi koji aktivno učestvuju u stvaranju poslovne politike i donošenju odluka. Bitno je napomenuti da članovi imaju jednaka glasačka prava što znači da jedan član zadruge ima pravo na samo jedan glas. To je jedna od razlika između zadruge i trgovačkog društva.

Kada govorimo o ekonomskom učešću članova zadruge i raspodjeli dobiti, treba istaknuti da je dužnost članova zadruge učestvovati u radu i pridonijeti razvoju zadruge. Još jedna posebnost zadruge, koja je razlikuje od trgovačkih društava, je raspodjela dobiti zadruge. Dobit se nakon obveznih zakonskih izdvajanja može dijeliti članovima zadruge, ali srazmjerno njihovom ličnom učešću u stvaranju dobiti, dakle srazmjerno poslovanju sa zadrugom. Zadruga je samostalna i neovisna pravna osoba koja se oslanja na rad svojih članova i zadružne resurse te je pod neposrednim nadzorom svojih članova. Zadružno načelo “obrazovanje, stručno usavršavanje i informisanje članova zadruge” znači da zadruga provodi obrazovanje i stručno usavršavanje svojih članova, izabranih predstavnika, upravitelja i zaposlenika, a sve radi doprinosa razvoju zadruge. Poželjno je da se zadruge povezuju s drugim zadrugama i zadružnim savezom, te sarađuju na lokalnom, regionalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou, kao i posluju na način koji pridonosi održivom razvoju okružja i lokalne zajednice.

Energetska zadruga je grupa građana, zadruga ili organizacije lokalnih zajednica koje sarađuju i razvijaju aktivnosti u oblasti obnovljivih izvora energije (OIE), npr. izvori energije koje se prirodno samo-obnavljaju u životnom ciklusu čovjeka (sunce, voda, vjetar, biomasa i geotermalna energija). Energetske zadruge su uključene u energijsku tranziciju ka obnovljivim izvorima energije i bave se proizvodnjom, snabdijevanjem i/ili distribucijom obnovljive energije, te pružaju druge usluge svojim članovima i drugim organizacijama. Energetske su zadruge u smislu ICA-e (Međunarodna alijansa zadruga – engl. International Co-operative Alliance) „autonomne asocijacije ljudi koji su dobrovoljno udruženi sa zajedničkim ekonomskim, društvenim i kulturološkim potrebama i aspiracijama u vidu zajednički vođenog i demokratski kontroliranog preduzeća.“

Energetske zadruge nastoje raditi na principu odozdo ka gore (bottom-up) bazirano na učešću građana i uključivanju različitih interesnih skupina (lokalna zajednica, lokalni preduzetnici, druge zadruge i sl.). Građani mogu postati članovi zadruge bilo kao vlasnici i/ili korisnici zadruge. Dakle građani se mogu pojaviti u različitim ulogama, npr. kao direktori upravnog odbora, volonteri i zaposlenici zadruge ili biti angažovani na drugim nivoima organizacione strukture. Mogu također finansirati zadrugu, bilo kroz lične investicije čime postaju osnivači (dioničari) zadruge ili kao kupci u smislu kupovina proizvoda (električne ili toplotne energije) zadruge. Građani također mogu biti vlasnici postrojenja, individualno ili zajednički, čime postaju proizvođači. Mogu ostati i u grupi vanjskih zainteresiranih skupina, kao što su stanovnici koji žive blizu postrojenja za proizvodnju energije, radnici u sektoru energije (mehaničari, inženjeri i dr.), vlasnici zemljišta ili krovova, ljudi svjesnih o značaju društvenih preduzeća i sl. Različite uloge u zadrugama znače i različit nivo uključenosti i akcije za njihovo uključivanje moraju biti tome prilagođene.